DEPRESIJA BOLI. ONA JE NOĆNA SABLAST koja krade vašu radost, nemirni um koji vam krade san. Dnevni demon kojeg samo vi vidite, tama koju samo vi poznajete.

Ako ste posegnuli za ovom knjigom, vjerojatno znate da ove metafore nisu pretjerivanje. Koga god je depresija takla, zna da uz nju poput sjene korača iscrpljujuća tjeskoba, golemo osobno nezadovoljstvo i prazan osjećaj očaja. Zbog nje ostajete bez nade i tupi, prožeti razočaranjem, bez trunke radosti, žudeći sreću koju nikako da okusite.

Što možemo učiniti kako bismo spriječili da normalan i razumljiv osjećaj da smo nesretni perzistira, odnosno da se pogorša u smjeru depresije? Ponajprije moramo shvatiti odakle dolazi to stanje nemoći da promijenimo vlastite osjećaje i zašto, unatoč hrabrim naporima da uspostavimo kontrolu, sve više i više tonemo u depresiju.

Kako smo već naveli, otkrit ćemo da za to postoje dobri razlozi. Nije u pitanju želja da se pokuša, niti je to zato što nešto s nama nije u redu. To se događa zato što su naši napori zapravo krivo usmjereni.

Oslobođenje od depresije je moguće, no do slobode se dolazi uz potpuno drukčiju perspektivu i viđenje problema – ta će nam perspektiva biti mapa za ulaz u jedan novi teritorij unutar našeg bića i naših doživljaja, teritorij na kojem možemo mobilizirati duboke unutarnje resurse uma za koje većina od nas nikada nije ni pretpostavljala da ih posjeduje.